Izvor: Opština Požega
septembar 2021
IN MEMORIAM Dr Slobodan Dragutinović Ciceron
U utorak 28.09.2021.godine, zauvek nas je napustio, naš drug, prijatelj, veliki sportski radnik Slobodan Dragutinović. U svojoj bogatoj karijeri, bio je na svim važnijim sportskim funkcijama u OFS Požega, Fudbalskom savezu Zlatiborskog okruga. Bio je predsednik opštine Požega, a u periodu od 1995 – 1998 godine bio je predsednik fk Sloga.
Pamtićemo ga kao velikogog zaljubljenika u fudbal i do zadnjeg dana svog života aktivnog sportskog radnika.
Sahrana dr Slobodana Dragutinovića je u sredu 29.09.2021. godine u 13 časova na groblju Guvništa u Kalenićima
Izvor: FK Sloga Požega
FK JEDINSTVO KALENIĆI – SAOPŠTENJE
Obaveštavamo sve simpatizere, navijače, kao i celokupnu fudbalsku javnost da je 28.09.2021 godine sa fudbalske i životne scene otišao VELIKI Dr. Slobodan Dragutinović CICERON!
Dugogodišnji predsednik, trener, igrač, sponzor,….našeg kluba.
Ciceron je bio sinonim za naš klub, uz njega od osnivanja, do poslednjeg dana. Celog sebe je dao za klub, i u 76- oj godini bio pravi primer svima nama ostalima kako se vodi klub, i bori za njega.
Na nama je da pokušamo da održimo ono za šta je on živeo!!!!! Ni malo lako, ali ne bi bilo pošteno pre svega prema njemu da ne pokušamo….
Ciceron nije ostavio samo traga u našem klubu, dugogodišnji funkcioner, sudija, delegat, predsednik saveza, liga i još mnogo funkcija koje je obavljao, i gde je stekao ime u sportskim krugovima.
Ono što je sigurno, CICERON će još dugo živeti u sećanjima, a njegove anegdote iz sportskog, političkog( gde je i te kako bio uspešan) života će se prepričavati generacijama.
Samo jedno malo podsećanje kada je prošle sezone u četvrtom kolu naša ekipa gostovala FK Ježevica, CICERON direktno sa operacionog stola dolazi na utakmicu, zauzima svoje mesto na klupi i izgovara “ FUDBAL JE LEK ZA DUŠU“
O njemu ima mnogo toga da se napiše, i verovatno ne bi stalo u još jednu njegovu knjigu, ali…..
Sahrana je u sredu u 13:00 časova u Kalenićima na groblju Dragutinović.
Otvaranje kolonije u Prilipcu
Otvaranje kolonije u Prilipcu i dodela književne nagrade “ Despot Stefan Lazarević“. Već 27 godina umetnička kolonija opstaje, pa i ove godine se održava. U crkvi u Prilipcu u tri galerije ima preko 500 slika i skulptura umetnika kolonije. Crkva u Prilipcu je zadužbina Kneza Lazara, sagrađena 15 godina pre Kosovoskog boja. Hram Rođenja Presvete Bogorodice u Prilipcu, mestu na teritoriji opštine Požega, pripada Eparhiji žičkoj Srpske pravoslavne crkve
Godine 1995, ustanovljena je likovna kolonija, od kada se ovde stalno okupljaju umetnici. U svrhu izlaganja slika, deo konaka i zdanja pored ulaza u crkvenu portu obnovom pretvoreni su u male galerije. Crkva sada ima bogatu kolekciju umetničkih slika, oko 500, koja je rado posećena.
Crkvena opština Prilipac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice u Prilipcu i Umetnička kolonija „Prilipac” dodeljuju književnu nagradu „Pečat Kneza Lazara”. Prvi dobitnik novoustanovljene nagrade za najbolju knjigu inspirisanu duhovnošću i objavljenu između dva praznika Male Gospojine, odnosno dve hramovne slave i dva saziva umetničke kolonije „Prilipac” je Ljiljana Habjanović Đurović, za knjigu „Svih žalosnih radost”. Nagrada je dobitnici uručena u konaku Hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Prilipcu, tokom trajanja 11. saziva Umetničke kolonije „Prilipac”, odnosno na Krstovdan, 27. septembra 2005.
Izvor: „Kolonija Prilipac“, Wikipadija
Portret Minje Subote
Autor portreta je učenica Petar Leković škole Milica Mijalčić, 8. razred.
Minja Subota je rođen u Sarajevu 8. novembra 1938. godine kao Milan Subota, od oca Ante i majke Desanke (rođ. Pilja). Familija Subota je srpska pravoslavna familija iz Petrovog polja u Dalmaciji, a Minjin otac Ante, poreklom iz Drniša u Petrovom polju, rođen je i živeo u Splitu. Nakon završenih studija elektrotehnike u Beogradu, Ante se venčao Desankom Pilja iz Sarajeva, gde su dobili sinove Aleksandra „Sašu“ (1935) i Milana „Minju“ (1938). Godine 1942. prelazi sa porodicom u Zagreb, kao inženjer Glavne pošte, gde bivaju pošteđeni od ustaša. Nakon rata, sele se u Beograd.
Osnovnu školu i gimnaziju, Minja je završio u Beogradu. Pohađao je nižu i srednju muzičku školu „Stanković“, a na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu stekao diplomu inženjera elektrotehnike. Što se tiče obrazovanja u oblasti fotografije poseduje diplome: „Famous Schools International“ i francusku diplomu „Evropske kuće fotografije iz Chalon-sur-Saône“.
Kao kompozitor, napisao je mnoge kompozicije zabavne muzike i šansona, a kao vokalni solista snimio veliki broj ploča iz ove oblasti u Jugoslaviji i Rusiji.
Kompozicije su mu izvođene na mnogim festivalima. Neke poznate kompozicije su: „Homo, homini“, „Čuvar parka“, „Budi dobar prema njoj“, „Čekaj me“, „Dok te ljubim“, „U jednom danu“, „Plava muzika“, itd.
Od 1970. do 1975. godine nastupao je sa grupom „One i oni“ sa Daliborkom Stojšić, Žarkom Dančuom (Boba Stefanović 1970.g.) i Lidijom Kodrič.
U kompozitorskom opusu za decu, komponovao je na stihove naših najistaknutijih pesnika pesme, koje se danas pevaju u predškolskim ustanovama i školama i postale su deo dečje muzičke literature, a generacije su odrastale uz njih. Između ostalih to su pesme: „Deca su ukras sveta“, „Išli smo u Afriku“, „Rekao sam brezi i topoli“, „Telefonijada“, „Povrćijada“, „Kolo“, „Razbole se lisica“, itd.
Komponovao je i ciklus pesama „Još nam samo ale fale“ na stihove Ljubivoja Ršumovića. Autor je i voditelj serije „Muzički tobogan“ koja je emitovana osamnaest godina i predstavlja rekordnu seriju po gledanosti i popularnosti na našem televizijskom programu. Zahvaljujući toj seriji naši najpoznatiji kompozitori komponovali su na stihove pesnika za decu preko sto pedeset kompozicija, od kojih su mnoge postale dečji evergrini.
Kao umetnik obavljao je funkcije predsednika Saveza estradnih umetnika Jugoslavije i Srbije, i niz godina bio je u upravnim odborima Udruženje kompozitor Srbije i Udruženja muzičara džeza, zabavne, pop i rok muzike Srbije. Bio je član programskog saveta „Zmajevih dečjih igara“. Učestvovao je u radu mnogih žirija na najvećim muzičkim manifestacijama u zemlji i inostranstvu. Održao je stotine dobrotvornih programa.
Napisao je knjigu „Kako smo zabavljali Tita“.
Član je Udruženja kompozitora Srbije, Udruženja muzičara džeza, zabavne, pop i rok muzike Srbije i USUFa Srbije.
Izvor: OŠ Petar Leković
U društvu umetnika
U subotu, 11. septembra, u našoj školi svečanim programom obeleženo je otkrivanje biste Iva Andrića, koja je poklon našeg umetnika Milana Tucovića (1965-2019), bivšeg učenika naše škole, a rodom iz Gorobilja. Program je počeo umetničkim performansom na platou škole, aluzijom na Tucovićevu sliku „Dečak koji je nosio svetlo“, u kome su učestvovali učenici četvrtog razreda Ema Stamatović i Viktor Međuseljac, i obraćanjem direktorke škole okupljenima. Nastavio se u Plavoj sali, gde su umetnici, bliski prijatelji Milana Tucovića, govorili o njemu i prisećali se trenutaka provedenih u društvu ovog izuzetnog umetnika i čoveka. U programu su učestvovali: Vojislav Karanović, pesnik, Radiša Teofilović, muzički umetnik, Kajoko Jamasaki, pesnikinja i prevodilac, Srđan Vučinić, književni i filmski kritičar, i Hiroši Jamasaki, prevodilac. U publici je bila Milanova porodica, kćerke Jovana i Bojana, njegovi prijatelji i brojni poklonici njegove umetnosti. Program su pripremili i u organizaciji su učestvovali: Srđan Milčanović, Milica Đorđević i Sonja Stoković, nastavnici, uz nesebičnu pomoć naše opštine.
Izvor: OŠ Emijila Ostojić